Lasersko uklanjanje tetovaža na sebi: moj osobni eksperiment

Još 2017. godine došao sam na ideju da svima zorno pokažem kako se tetovaže mogu laserom ukloniti sigurno i bez ikakvih posljedica za kožu. No postojao je problem: nisam imao nijednu tetovažu. Rješenje? Vrlo jednostavno – morao sam se tetovirati. I učinio sam to. Pozvao sam dobrog lokalnog tetovažera u svoju kliniku i zamolio ga da mi napravi dvije tetovaže. Zašto dvije? Zato što sam znanstvenik i zanimao me usporedni (split) test. Zamolio sam tetovažera da tetovaže budu što sličnije po veličini i zasićenosti, istom bojom, istim iglama i istim strojem, na dva dijela tijela. Tetovaže sam dobio na deltoidnim mišićima nadlaktica.

Tetovaže nisu imale nikakvu estetsku vrijednost. Nisam ih radio zbog ljepote, pa su to bili samo kvadrati, nešto nalik logotipu Windowsa. Kvadrat se sastojao od četiri dijela različite zasićenosti – od najsvjetlijeg, s najmanje pigmenta, do najzasićenijeg. Sve sam prenosio uživo, a negdje imam čak i snimku tetoviranja, kako bi postojao dokaz da su tetovaže bile prave. Zatim sam pričekao devet mjeseci ili tako nešto prije nego što sam ih krenuo uklanjati.

Prvi tretman uklanjanja tetovaže

Na prvom tretmanu uklanjanja tetovaže cilj mi je bio simulirati komplikaciju. Na taj sam korak išao namjerno i zamolio liječnika u svojoj klinici da zahvat izvede što agresivnije, pojedinačnim bljeskovima, kako bismo izazvali komplikaciju i vidjeli kako će se razvijati. Podigli smo gustoću energije lasera vrlo visoko i radili pojedinačne bljeskove na različitim kvadratima. No, što je najzanimljivije, komplikaciju nismo dobili.

Umjesto toga dobili smo fascinantan i paradoksalan artefakt. Doslovno nekoliko sati poslije vidio sam da je na mjestima pojedinačnih bljeskova pigment (bio je to crni ugljik, carbon black, običan crni pigment za tetovaže) jednostavno nestao. Na mjestima pojedinačnih bljeskova vidio sam čistu kožu bez traga pigmenta. To me šokiralo jer to nisam mogao objasniti. Dotad se posvuda, u člancima i znanstvenim publikacijama, opisivalo kako se pigment nakon laserske obrade uklanja dugo, uz pomoć stanica imunosnog sustava. Taj je proces dug i traje jako dugo. A ovdje smo vidjeli nešto nevjerojatno: pigment je JEDNOSTAVNO NESTAO. Danima zbog toga nisam mogao spavati, pa smo odlučili pokušati ponoviti eksperiment. I da, isti smo učinak uspjeli ponoviti i na drugim tetovažama. Glavni je uvjet bio da tetovaže budu prilično stare i ne previše zasićene pigmentom. To smo vidjeli više puta i bilo je zapanjujuće.

Paradoksalno otkriće i patent

Nisam mogao pronaći objašnjenje za tu činjenicu – kamo je pigment nestao. Ipak, nakon traženja i kopanja po literaturi, znanstvenim člancima i studijama, pronašao sam objašnjenje te pojave. Ono je točno objašnjavalo ponašanje pigmenta crnog ugljika; s drugim pigmentima nije djelovalo, ali s crnim ugljikom jest. Riječ je o reakciji vodene pare i ugljika. Opisana je u eksperimentima prije otprilike 15 godina, ali mi smo je ovdje promatrali vlastitim očima i to je bilo vrlo iznenađujuće.

Stoga smo moj liječnik i ja na temelju rezultata tog prvog eksperimenta prijavili patent u kojem smo opisali metodologiju uklanjanja pigmenta u jednom tretmanu. Patent možete pronaći na ovoj poveznici.

No daljnje uklanjanje nije bilo tako ružičasto kao prvo. Čestice pigmenta koje su okruživale očišćena područja promijenile su strukturu i bilo ih je teže dalje uklanjati. Na susjednim područjima koja nisu bila obrađena na prvom tretmanu isti učinak nismo uspjeli postići. Bili smo razočarani, ali već sama činjenica da se pojedinačnim bljeskovima može postići potpuno čišćenje kože vrlo je inspirativna.

Zaključak i spoznaje iz eksperimenta

Osim toga, otkrila se još jedna zanimljiva činjenica. Djelomična obrada, kada u jednom tretmanu obrađujemo 50 % ili 30 % tetovaže, a ne cijelu površinu odjednom, povećava sigurnost. U tom načinu rada možete raditi s mnogo većim gustoćama energije, na obrađenim područjima postići gotovo čistu kožu i istodobno znatno smanjiti rizik od komplikacija, jer će žarišta upale u koži biti međusobno odvojena područjima kože bez upale. A površina tetovaže u cjelini podnijet će veće opterećenje laserskom energijom. Pritom će vjerojatnost komplikacije biti mnogo manja. Zato smo te dvije činjenice, te dvije pojave, zabilježili u obliku službenog patenta za metodu uklanjanja tetovaža.

Šteta što tom metodom nije bilo moguće potpuno ukloniti cijelu tetovažu, ali ipak možete postići wow-efekt kod klijenata kada napravite probni bljesak i osoba doslovno sutradan na tom mjestu vidi čistu kožu. Važno je reći istinu: s cijelom tetovažom takav trik neće uspjeti. No to je i alat za rad sa zasićenim tetovažama i tetovažama velike površine, kada je obrada cijele površine tetovaže opasna zbog komplikacija. Obradu možete podijeliti u 2 ili 3 faze kako biste smanjili rizik od komplikacija. To je doista mnogo sigurnije.

P.S.

Usput, svoje sam tetovaže ipak uklonio. Naravno, nisam baš disciplinirani klijent laserskog uklanjanja: obrađivao sam ih različitim laserima, i nanosekundnim i pikosekundnim, kad god se ukazala prilika, i nisam se držao razmaka između tretmana, ali unatoč tome za 3–4 godine na ramenima mi nije ostala nijedna tetovaža, a čak sam i zaboravio gdje su bile. Dakle, i s te je strane eksperiment bio uspješan.